Epikur nas je posavetovao: “Neka ti je neprekidno u mislima jedan od onih ljudi iz starine koji je živeo životom vrline.” On je naš model, uzor, vodič, inspiracija, utešitelj i zaštitnik. Kada imamo takvu osobu X, dobro je što češće se zapitati: Šta bi X uradio u ovoj situaciji?
Epikur je na svoj način zapravo preporučio jednu od budističkih meditacija, koja se zove Buddhānussati = Buddha + anu + sati (Buda + uvek iznova + svesnost) = usmeravanje svesnosti uvek iznova ka Budi. Sastoji se upravo u tome da se često podsetimo Bude, njegovih kvaliteta i činjenice da je bio ljudsko biće, istog takvo kao što smo mi. Izuzetnom istrajnošću uspeo je da razvije svoje potencijale do krajnjih granica. I to nije nešto što nas demorališe, već naprotiv inspiriše! Jer jasno vidimo da jeste moguće biti bolje ljudsko biće od onoga što nam je dato samim rođenjem i okruženjem u kojem živimo. Možemo li i mi, držeći Budu (ili neku drugu nama inspirativnu ličnost) u mislima, napraviti makar nekoliko koraka na putu vrline, podići lestvicu makar za jedan stepen? Vredi probati. Uvek iznova.
Za one koje zanima detaljan opis ove tehnike meditacije, mogu ga pronaći u knjizi poštovanog Dhammasamija: Meditacija sabranosti u praksi, str. 45-58.