ĆETASIKE – faktori svesti
Prošli put smo, vrlo generalno, ali dovoljno za jedan uvod, govorili o tipovima svesti. Ali ono što boji svest, daje joj njen kolorit i specifičnost jesu zapravo različiti faktori svesti, ćetasike, koji se javljaju zajedno sa njom. Zato ćemo ovaj čas njima posvetiti njihovom upoznavanju, načinu na koji su ih theravadske abhidhammike analizirale i klasifikovale.
Dakle, ćetasike su mentalni faktori koji se događaju paralelno sa raznim tipovima svesti i obavljaju specifične zadatke u ukupnom činu kognicije, tj. saznavanja nekog objekta. Oni se ne mogu javiti bez prisustva svesti, a niti se svest može javiti potpuno odvojena od mentalnih faktora. Iako su ove dve grupe funkcionalno nezavisne jedna od druge, ćitta se ipak smatra primarnom, dok su mentalni faktori tek pomagači u kogniciji. Već smo ranije pominjali da se njihov odnos opisuje kao odnos kralja i njegove svite, koja prati kralja kud god da ovaj krene. Slično tome, ćitta se nikada ne pojavljuje sama, već praćena svojom svitom ćetasika.
Ćetasike generalno imaju četiri karakteristike koje definišu njihov odnos prema ćitti, svesti:
- zajedno sa svešću nastaju (ekuppāda)
- zajedno sa njom nestaju (ekanirodha)
- imaju isti objekat sa njom (ekālambana)
- imaju istu materijalnu osnovu (ekavatthuka), tj. nastaju uz pomoć jednog ili drugog organa čula, koji su naravno materijalni (oko, uho, nos itd.)
Koje su to ćetasike?
Različite abhidhamma tradicije stigle su do različitih spiskova i broja, jer su različito odlučivale koje mentalne faktore pomenute u suttama će ubrojati među ćetasike. Što se tiče theravada abhidhamme, ona je uspela da izdvoji ni manje ni više nego 52 takva faktora. Naravno, dosta je onih sa spiska koje se nalaze i na spiskovima drugih škola, ali ima i značajnih razlika kako u sadržaju tih lista, tako i njihovom grupisanju.
Theravadske egzegete su sve ćetasike grupisale u 4 opšte kategorije:
1. univerzalni faktori = 7
2. povremeni faktori = 6
3. štetni faktori = 14
4. divni faktori = 25
———————————
Ukupno ćetasika: 52
Ono što je važno naglasiti jeste da su ćetasike iz prve dve grupe same po sebi etički, pa onda i kammički neutralne. Dakle one ne donose bilo kakav plod kamme. Zapavo one etičku “boju” preuzimaju od etičkog kvaliteta svesti, ćite koju prate, a ova opet svoju etičku “boju” dobija na osnovu toga koje ćetasike iz ove druge dve grupe su uključene. Ako su iz 3. grupe, plod će biti patnja i obrnuto. Posebno presudan uticaj ima koren (hetu) iz kojeg je određena svest nastala.
Da se odsetimo. Koji su koreni? Ima ih 6: pohlepa (lobha), mržnja (dosa), obmanutost (moha) i odsustvo pohlepe (alobha, darežljivost), odsustvo mržnje (adosa, prijateljska ljubav) i odsustvo obmanutosti (amoha, znanje).
E dobro. Kada to znamo, da pogledamo celu listu od 52 ćetasike (zelenim su označeni faktori koji su nam važni za meditativnu praksu i na njih treba da obratimo posebnu pažnju), a onda ćemo analizirati konkretnije grupu po grupu.
Kao što vidimo, prvu grupu čine univerzalni faktori. Univerzalni zato što se javljaju uz svaki oblik svesti. Reč je o rudimentarnim, bazičnim kognitivnim funkcijama. Videli smo ima ih sedam, a 5 od njih (1-4, 7) Buda je objasnio u suttama:
1. kontakt (phassa) = od phussati – “dodirnuti”, ali ga ne treba shvatiti na materijalnom nivou, kao kad neki predmet dodiruje telo. Ovde se pre radi o mentalnom faktoru uz pomoć kojeg svest mentalno “dodiruje” objekat koji se pojavio pred njom i tako inicira čitav kognitivni događaj. U suttama tako govorimo o objektu, zatim o čulu koje je funkcionalno i svesti koja se pri tome javi. Upravo susret to troje čini “kontakt”. Kontakt je uslov za pojavu naredne tri ćetasike.
2. osećaj (vedanā) = afektivni nivo na kojem doživljavamo neki objekat kao prijatan, neprijatan ili neutralan. Pali termin vēdana ne označava ono što mi zovemo emocija (jer je emocija kompleksan fenomen i uključuje više ćetasika), već goli afektivni kvalitet nekog iskustva: prijatno, neprijatno, neutralno. Dok drugi mentalni faktori doživljavaju neki objekat tek posredno, osećaj ga doživljava direktno i potpuno. U tom smislu se u komentarima oni upoređuju sa kuvarom koji priprema jelo za kralja i samo ga ovlaš proba dok ga kuva, a osećaj je upoređen sa kraljem koji u jelu uživa onoliko koliko želi. Za probu, stavite dlan na sto. Šta osećate? Hladno ili toplo, glatko ili hrapavo, čvrsto ili meko. Koji osećaj svaka od tih karakteristika stvara? Prijatan, neprijatan, neutralan. Koji mu je intenzitet? Koliko dugo traje?
3. opažaj (saññā) = njegova karakteristika jeste opažanje kroz svih 6 čula specifičnih kvaliteta nekog objekta: crveno, plavo, veliko, malo, kreće se, miruje itd. Funkcija mu je da stvori znak sa kojim objekat upoređujemo i zaključujemo “to je isto”, odnosno funkcija mu je prepoznavanje onoga što je već ranije bilo percipirano. Tako opažaj ima i specifičnu ulogu kao osnova za nastanak sećanja, koje kao mentalni događaj uključuje i druge ćetasike, ali opažaj ima vodeću ulogu. U komentarima se on upoređuje sa stolarom koji prepoznaje vrstu drveta od kojeg su napravljeni različiti predmeti na osnovu oznaka koje je ranije napravio na svakom od njih.
4. voljni impulsi, volja (ćetana) = Naziv ćetana potiče od istog korena kao i ćitta, a reč je o mentalnom faktoru koji se tiče ostvarenja nekog cilja, dakle to je konativni aspekt nekog psihičkog procesa. Zadatak mu je da organizuje druge, sa njim povezane mentalne faktore i usmeri ih na delovanje nad objektom čula. Komentar ga zato opisuje kao glavnog učenika koji recituje lekciju i podstiče i ostale učenike da je recituju. Zato, kada volja počne da radi na svom objektu, ona pokreće i druge faktore da rade svoj deo posla. Poput dirigenta koji upravlja orkestrom. Volja je najznačajniji mentalni faktor u generisanju kamme, pošto upravo volja određuje etički kvalitet nekog postupka.
5. fokusiranost (ekaggata) = Ovde je reč o sabiranju uma na svoj objekat. Iako ovaj faktor najviše dolazi do izražaja u meditaciju, u mentalnim zadubljenjima (đhāna), što je najviša tačka razvoja ove ćetasike. Abhidhamma nas uči da klica ove sposobnosti za mentalno sabiranje postoji u svim vrstama svesti, čak i u najrudimentarnijim. U njima on funkcioniše kao faktor koji fiksira um na njegov objekat. Tako mu je karakteristika nelutanje, postojanost, stabilnost, a kada ojača manifestuje se kao mir i sreća.
I onda kada nam se čini da smo potpuno rastreseni, da je um vrlo nemiran. I tada nešto opažamo, koliko god to bilo kratkotrajno. Jer prošli put smo konstatovali da da svest postoji samo zajedno sa objektom. U meditaciji nastojimo da naš objekat ostane isti duže vremena i tako dobijemo priliku da ga bolje osmotrimo i prepoznamo njegove prave karakteristike. Ta čvrsta fokusiranost u meditaciji se zove samadhi.
6. životna sila (đīvitindriyaṃ) = Abhidhamma nam kaže da postoje dve vrste životne sile: mentalna, koja vitalizuje, pokreće sa njom povezana mentalna stanja, i fizička, koja vitalizuje materijalne fenomene. Od njih, samo je mentalna životna sila ćetasika, čija je karakteristika održavanje sa njom povezanih mentalnih stanja, čini da se oni dogode. Kao nekakvo pogonsko gorivo, energija koja pokreće i telo i um.
7. pažnja (manasikāra) = Pali termin doslovno znači “pravljenje uma”. Ovo je faktor zadužen za to da se um usmeri ka objektu i na taj način se taj objekat pojavljuje u svesti. Takođe mu je funkcija da povezane faktore veže za objekat. U tom smislu pažnja je poput kormila na brodu, koji ga usmerava ka cilju ili kočijaša koji uvežbane konje (tj. odgovarajuća stanja) ka cilju (objektu). Manasikāru treba razlikovati od jednog drugog mentalnog faktora, a to je vitakka: dok prvi faktor usmerava povezane faktore ka objektu, ovaj drugi ih primenjuje na objekat. Dok je manasikāra nezaobilazan faktor prisutan u svakom stanju svesti, vitakka je specijalizovani faktor koji nije uvek neophodan za kogniciju.
I upravo je vitakka prvi u sledećoj grupi faktora, nazvanih povremeni, koji su kao i prethodna grupa svi etički promenljivi, jer zavise od moralnog kvaliteta ćitte koju prate. Međutim, razlikuju se po tome što se nalaze samo u određenim tipovima svesti, ne u svim. Vitakka “postavlja” um na objekat, dok ga vićāra održava u fokusu. Pošto ova dva faktora uvek idu zajedno, u komentarima se oni opisuju kao ptica koja račiri krila da bi poletela i zatim ptica koja raširenih krila plovi kroz vazduh ili kao ruka koja je dohvatila uprljanu posudu i ruka koja trlja tu posudu da bi je oprala itd. Kao što znamo, ova dva faktora su vezana za prvo zadubljenje u meditativnom sistemu đhāna. Tu vitakka i vićāra služe da bi privremeno blokirala petu od nižih prepreka (nīvaraṇa), a koja se zove sumnjičavost (vićikiććhā).
Imamo dalje grupu ćetasika nazvanu štetni faktori, podeljenu na univerzalne, one koji se nalaze u svakom nepovoljnom, štetnom stanju svesti, koji kao što smo videli prošli put ima 12.
Tako štetne ćitte i štetne ćetasike čine štetne dhamme, tj. štetne pojave, koje nas prljaju, dalje pomućuju um i vode bliže patnji za nas i za druge. Da li smo mi svesni kada se u nama javi štetna ćitta? Možda se ona ne manifestuje u svom grubom, izraženom obliku, ali ipak može postojati. Čak i kada ne povređujemo druge, naša ćitta može biti štetna. Recimo, posmatramo ili mislimo o nečem privlačnom i ako nismo budni, vezivanje može biti vrlo suptilno. Zato je važno da razvijamo senzitivnost kroz samoposmatranje. Da li je voljni impuls (ćetanā) koji prati sadašnju svest okrenut kao štetnom ili ka korisnom? Nekada nije lako odrediti i uvideti opasnost u štetnim ćittama. Zato, da bismo bili sigurni, svesno iniciramo neki od divnih faktora uma: umesto vezivanja, darežljivost, nesebičnost, odsustvo pohlepe (alobha). U okretanju ka korisnom mnogo nam pomaže slušanje/čitanje o Dhammi ili, kao u ovom slučaju o Abhidhammi, tako da unapred znamo na šta da obratimo pažnju. Drugi faktor su, kao što je Buda u mnogo prilika ukazivao, ljudi kojima smo okruženi. Oni i nesvesno usmeravaju našu pažnju na određene stvari, često štetne. Zato, budimo ili sa dobrim ljudima ili sa samim sobom. Za svoju dobrobit.
Sve u svemu, abhidhamma nam do detalja razlaže i objašnjava štetne i povoljne dhamme. One nisu izlistane da bidsmo ih samo čitali ili učili napamet, već da razumemo da su one stvarnost našeg svakodnednog življenja. U stanju smo da ih uočimo, prepoznamo i nadalje držimo na oku. Kada ih jednom uočimo, možemo posmatrati koji je rezultat delovanja pod njihovim uticajem. Recimo, očekujemo neku korist od nekoga i ponašamo se prema njemu navodno prijateljski, s ljubavlju, bez osećaja stida ili straha od tog pretvaranja. Koji je rezultat kada dobijemo to što želimo? Istinska, trajna ili tek prolazna sreća i onda naknadni osećaj stida kad god pomislimo na to?
Štetne ćitte su praćene štetnim univerzalnim i štetnim povremenim ćetasikama. Ima 14 štetnih ćetasika, koje prate samo štetnu vrstu ćitte, ali ne prati svaka ćetasiku svaku svest. Tako, iako ima 12 vrsta štetnih ćitta, kada se iskombinuju sa pojedinim štetnim ćetasikama, ima ih zapravo znatno više. Uz to, štetne ćitte imaju različiti intenzitet štetnosti, da li se zadržavaju na nivou misli, reči ili dela, pa se i po tome razlikuju.
Sve ovo naravno važi i za sledeću grupu, a to su divni faktori. Ukupno njih 25, od kojih su 19 oni koji prate svako povoljno stanje svesti. A to su možemo reći sva stanja svesti izuzev ovih 12 nepovoljnih, koja donose patnju. Kada darujemo nešto, pridržavamo se pet pravila vrline, posvetimo se razvijanju smirenja i uvida kroz meditaciju, sve je to korisna, povoljna ćitta. Nju prate naravno sobhana, divne ćetasike i pomažu ćitti da obavi svoj zadatak. Kada se javi kusala ćitta, u nama nema vezanosti, odbojnosti ili obmanutosti. I tako smo privremeno smo oslobođeni tri korena svega lošeg.
U daljem razmatranju abhidhamma znalci nabrajaju za svaku ćetasiku sa kojom vrstom ćitte se javlja, kao i obrnuto, dakle njihove kombinacije i odnose. Za svaku ćittu koje ćetasike je prate. Ali to bi bilo previše detalja za ovaj uvod. Zato ćemo se ovde zaustaviti.
Literatura za online čas o abhidhammi koji imamo svake druge nedelje: