Kao što znamo, Buda je analizirajući čoveka ustanovio da ga čini pet stalno menjajućih sastojaka (khandha) i da u njemu nema ničeg trajnog, nikakvog nepromenljivog ja, sopstva ili duše. To je svoje učenje nazvao anatta.
Dobro. A kojih su tih pet sastojaka? Jedan je materijalni (rūpa = forma/telo) i četiri mentalna, tj. funkcije uma: osećaj (vedanā), opažaj (sañña), mentalni obrasci/dispozicije (koji uslovljavaju naše reakcije) (saṅkhāra) i svest (viññāṇa). Sve je to manje-više poznato. Ali danas sam naišao na ovaj citat, koji lepo objašnjava funkciju opažaja, percepcije:
„Mudra pažnja može postati moćan alat razuslovljavanja onog načina na
koji percepcija pogrešno interpretira svet iskustva. Operativni
mehanizam pogrešne interpretacije tokom percepcije, uzrokovane lošom
pažnjom, zasnovan je na samoj prirodi percepcije (sañña), čiji
zadatak je da informacije koje dolaze kroz čula poveže sa nazivima i
pojmovima u umu, što sve vodi do različitih asocijacija i sećanja. Ovi
pojmovi i asocijacije su najčešće zamagljeni žudnjom, odbojnošću i
obmanutošću, te tako predstavljaju proizvod naviknutih reakcija
usmeravanih mentalnim nečistoćama. Te navike formirane su u prošlosti i
nastavljaju da se učvršćuju i dan danas, kad god se jedna takva reakcija
dogodi.
Zahvaljujući uticaju ovih naviknutih reakcija i asocijacija, sve što
doživimo biva prepoznato zajedno sa subjektivnim pojmovima koje um
projektuje na podatke pribavljene putem čula. Ta dva toka stižu zajedno,
kao jedna skoro nerazdvojiva mešavina, a onaj ko opaža uglavnom nije
svestan u kojoj meri je njegov iskustvo pod uticajem unapred formiranih
pojmova i otuda odražava i potvrđuje subjektivne predrasude. Loša,
odnosno površna pažnja produžava ovo stanje stvari, gde falsifikovanje
podataka kroz percepciju ostaje neuočeno. Lek je mudra ili prodorna
pažnja, koja ide iza pojavnosti stvari, kako bi otkrila njihovu pravu
prirodu, bez obzira na količinu razočarenja koju bi to moglo doneti.
Kontinuirano vežbanje u mudroj pažnji će na kraju promeniti način na
koji percepcija predočava svet, dok će svest o istinskim
karakteristikama stvarnosti postepeno postati sastavni deo perceptivne
procene, baš kao što su do tada to bile naviknute reakcije.
Imajući u vidu ovaj potencijal, ne iznenađuje da je mudra pažnja ključni uslov nastanka elemenata probuđenja (bođđhaṅgā),
baš kao što je njena suprotnost, loša pažnja odgovorna za nastanak
prepreka (SN 5:94 i SN 5:84). Budini govori to izražavaju smatrajući
mudru pažnju „hranom” za elemente probuđenja (SN 5:104). To znači da
pažnja koja je temeljna i mudro upotrebljena doslovno „hrani” rađanje i
učvršćivanje onih mentalnih stanja koja su direktno odgovorna za
probuđenje.”
Bhikkhu Analayo: Excursions into the Thought-world of the Pali Discourse – From Grasping to Emptiness, str. 74-75.