Nestanak budizma u Indiji

Za manje obaveštene, budizam je još uvek živ i zdrav na indijskom potkontinentu. Zato nije retkost naići na ljude koji se iznenade kada čuju da je u Indiji budizam davno nestao, pre punih osam vekova. Kada iznenađenje mine, neizbežno pitanje je: “Kako i zašto se to dogodilo?”

E na to pitanje ni mnogo upućenijima u istoriju budizma nije lako pronaći odgovor, verovatno zato što očekuju da pronađu jedan, glavni razlog. A zapravo priča o propasti ove religije u njezinoj postojbini je mnogo kompleksnija, jer je u igri više razloga. Radi se o kombinaciji faktora kakvi su, između ostalih, rast popularnosti hinduizma, muslimanske invazije tokom više vekova i unutrašnje slabljenje samog budizma. Ali da krenemo redom.

Što se tiče istorije nastanka hinduizma, druga polovine prvog milenijuma svedoči o dva naizgled međusobno suprotstavljena toka. Jedan je formiranje više velikih filozofskih sistema, formulisanih u stalnom dijalogu sa budizmom i đainizmom.  Ovaj proces se naziva brahmanskom kontrareformacijom. Drugi tok je nastanak velikih masovnih pokreta bhakti kultova, koji često eksplicitno odbacuju brahmansku ortodoksiju i monističku filozofiju, te se usmeravaju ka spasenju kroz čistu predanost ličnom božanstvu. Među šest klasičnih filozofskih sistema hinduizma, u tom pogledu su važni karma mimamsa, koja se bavi teorijom ispravnih postupaka i tehnikom rituala, i klasična sankhya, sa svojim postuliranjem dualnosti između uma i materije. No,  najuticajniji među tim sistemima je vedanta (kraj ili kulminacija, tj. anta, Veda), čiji je najveći sistematizator bio Šankara (788-820).  Šankarin životopis obiluje debatama sa budistima i đainima, za koje se kaže da ih je ubedljivo pobeđivao snagom svojih argumenata. Njegov doprinos eliminisanju budizma ogleda se u razvijanju kompleksnog filozofskog sistema, koji je sve ono čemu je podučavao budizam mogao da objasni na podjednako sistematičan način. U isto vreme, svojom teorijom “niže istine”, koja otelovljuje mnogostruku pojavnost ovoga sveta i implicira postojanje boga stvoritelja (ishvara), otvara prostor i za formu hinduizma prijemčivu za široke narodne mase. Ta forma je najvidljivija u bhakti pokretu, koji nastaje u VI veku u Tamil Nadu, da bi se vremenom proširio na čitavu Indiju. Nasuprot brahmanskom naglašavanju ispravnog postupka (karma-marga) i insistiranju filozofa na ispravnom znanju (đnana-marga), put ljubavi i devocije (bhakti-marga) u prvi plan ističe ponizno predavanje božanskoj volji

Sa usponom mahayane, i sam budizam se približava brahmanizmu, naročito kroz inkorporiranje različitih narodnih verovanja i korišćenje kipova, mantri i rituala. Taj proces se ubrzava u vremenu posle propasti Gupta dinastije (kraj VI veka), tokom čije vlasti budizam zauzima centralno mesto u indijskom društvu i uživa vladarsku potporu. Sa pojavom tantre ili ezoteričkog budizma, on se praktično izjednačava sa hinduizmom, kroz skoro potpunu asimilaciju šaivističkih bogova, boginja, mantri, magijskih iskaza (dharani) i mističkih praksi. Otuda se tantrički budizam naziva i mantrayana – mantra se smatra “vozilom” ili sredstvom duhovnog napredovanja. Jedna od najvažnijih je mantra od šest slogova, u tradiciji opisana kao hridaya (srce) Avalokiteshvare: Om mani padme hum. Om i hum su svetu zvukovi, dok mani padme doslovno znači “dragulj u lotosu”. Vremenom je razvijeno bogato simboličko tumačenje ove mantre, za koju se veruje da ima ogromnu potenciju. Tako je budizam sve više gubio svoj poseban identitet u odnosu na bezbrojne hunduističke kultove.

Na kraju, pomenimo činjenicu da se budizam našao na meti muslimanskih osvajača, koji nemilosrdno uništavaju jedan po jedan važne centre budističke učenosti, kakvi su bili univerziteti Taxila i Nalanda ili veliki manastiri poput Odantapurija. Bez imalo milosti, svi zatečeni monasi bivaju ubijani, a građevine i sveti spisi u njima spaljeni. Ovi centri, za razliku od hinduističkih hramova koji su razbacani po čitavoj teritoriji, zbog svoje koncentracije bivaju laka meta osvajača.

Dakle, kao što rekosmo na početku ovi i još nekoliko drugih faktora doprineli su da se na Budino učenje potpuno zaboravi u njegovoj postojbini i da ono poput potopljene Atlantide nestane narednih sedam vekova. Tek tada će britanski državni činovnici na službi u indijskoj koloniji, iz intelektualne radoznalosti i u slobodnom vremenu, početi da mukotrpno sklapaju jedan davno uništen mozaik. Tako će se Buda, makar kao istorijska ličnost, vratiti u svoju postojbinu.

Tags: No tags

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *